Ljupčac ili vegeta (Levisticum officinale Koch)

Ljupčac je uspravna zeljasta višegodišnja biljka koja naraste do 2 metra visine. Štitarka je poput mrkve i peršina te cvate štitcima. Stabljika je svijetlo zelena do žućkasto zelena, listovi mogu biti pri dnu stabljike i do 70 cm veliki. cvjetovi su zelenkasto žuti a plod je kalavac. 

Rasprostranjenost 

Ljupčac je pretežito biljka mediterana, također raste i u predplaninskim djelovima Europskih planina Francuske, i Balkana. dugo se kultivira u Europi, gdje se listovi i sjeme koristi kao začin a korijen kao povrće. 

Uzgoj

Ljupčac je vrlo jednostavan za uzgoj i održavanje. Vrlo je otporan na zimu i preživljavai u sjevernijim predjelima. Zamjećeno je da bolje uspjeva u hladnijim predjelima nego u jako toplim, jer mora proći period mirovanja kada se povlači u korijen preko zime da bi izdanci bili jači i čvršći. Punu veličinu će doseći oko treće godine. Ako se biljka za vrijeme vegetacijske sezone sasiječe do baze potjerat će nove izdanke i dati žbunasti izgled. Jedna biljka je dovoljna za upotrebu u jednom domu, ali je također dobro svakih nekoliko godina zasaditi novu biljku. 

Kalić je dobar ako je dubok jer ima relativno dubok korijen. Cvate tek oko druge godine, ili oko četvrte ako biljka ima problema sa rastom u tlu. 

Voli osunčana mjesta, i tolerira malo hlada, primjetio sam da puno bolje raste ako barem u jednom periodu dana preko ljeta ima malo hlada. Optimum rasta je 20 - 30 °C 

Tlo 

Bogata i vlažna tla, koja su dobro drenirana su najpogodnije za ljupčac. Podnosi i pjeskulje i umjereno glinenasta tla. Dobro će rasti na većini tala neovisno o pH. Dodavanje organskog materijala prije sadnje je dobro jer će omogućiti bolji rast biljke i zdraviju biljku.

Sade se u razmaku od 20 - 60 cm jer su to relativno velike biljke. 

Gnojidba i navodnjavanje 

Ljupčac voli dosta vode, treba ga redovito, ali ne pretjerano navodnjavati.  U jako suhim područijima je potrebno ga temeljito navodnjavati. 

Gnojidba je dovoljna u vidu nabacivanja komposta svake zime. 

Razmnožavanje 

Može se razmnožavati djeljenjem korijena ili iz sjemena. Korijen se krajem treće godine iskopa i razdvoji te presadi na drugo mjesto. Tako se mogu od jedne biljke dobiti veći broj novih mladih biljaka. Biljke će oko šeste godine izgubiti brzinu i intenzitet rasta, pa ih je potrebno razdvajati da bi se korijenje moglo širiti i bolje iskorištavati nutrijente tla.

Iz sjemena se biljka počne uzgajati u kolovozu nakon što sjeme sazrije. Sjeme se posije u ramu u kojoj će stajati do proljeća kada se presadi na trajno mjesto.

Klijanje traje oko dva tjedna i dosta teško klije. 

Problemi u uzgoju i par trikova 

Lisne uši su problem koji se može javiti prilikom cvatnje, način na koji se to može izbjeći je rezanje cvjetne glavice prije nego se raširi. time će se maknuti signal privlačenja ušiju i potaknut će se biljka na listanje.

Korijen mogu napasti krtice i rovke ali tu nema previše pomoći. 

Ako se počnu javljati pjege po listovima, mogu se biljke poprskati blagom otopinom sode bikarbone ili crnog čaja. Sve dijelove biljke koji pokazuju znakove suhih fleka treba ukloniti. 

Dobro ga je saditi uz luk jer zbog intenzivnog mirisa odbija lukovu mušicu. Također privlači osice koje parazitiraju na biljnim drugim parazitima što ga čini dobrom pratećom biljkom i u drugim kulturama. Treba izbjegavati sadnju uz rabarbaru (Rheum rhabarbarum)

Aktivne i mirisne tvari

Svježi listovi sadrža najviše 0.5% eteričnih ulja, od aroma su najvažniji ftalidi (ligustilid i butilftalid ) i njihovi djelomično hidrogenirani derivati, dok su terpenoidi (terpineol i karvakrol ) i eugenol manje važni. Ftalidi se također pojavljuju i u drugih biljaka porodice štitarki, posebice ih puno ima u celeru. Karakterističnu aromu biljci daje spoj sotolon, također je dio arome podravkine Vegete.

Upotreba u kuhanju

Ljupčac se može koristiti u salatama ili juhama ( koje će učiniti svaki puta savršenim ), i raznim varivima. Prvi puta kada se koristi treba ga koristiti oprezno jer je vrlo jak začin. Mladi listovi se koriste sitno nasjeckani u salatama, a zreli, stariji listovi kao začin. 

Listovi za začin se skupljaju isključivo od velikih biljaka >1.5m, tako da se naberu i povezu u snopiće po pet listova te se stave u hlad i suše tako 4-8 dana dok pod prstima ne budu potpuno šuškavi. Središnja stabljika se može sušiti također ali se ne sjecka sitno nego se prije sušenja nareže na segmente od 3 cm koji se potom koriste kao začin i ne jedu se.

Sjemenke se mogu koristit također kao začin. Kada su zrele, odnosno postanu svijetlo smeđe, skupe se sa biljke i osuše par dana u sjenovitom mjestu. Suhe sjemenke se spremaju u hermatički zatvorene posudice da im se aroma održi što dulje. Žličica sjemenki je dovoljna za 5 litara juhe. Prije nego se dodaju potrebno ih je usitiniti u tarioniku da lakše otpuste aromu.

Ljekovitost i uporaba

Eterično ulje iz ljupčaca djeluje diuretički i uglavnom se priprema u čajnim mješavinama da srugim biljkama koje potiču izlučivanje tekućine. Olakšava probavne smetnje i smiruje plinove (stomahik i karminativ)
Ne uzimati ga duže vrijeme niti u trudnoći kao čaj

Kantarion ( Hypericum perforatum L. )

Kantarion ili gospina trava je višegodišnja biljka koja naraste do 1 metra visine, sa čvrstom i uspravnom stabljikom. Raste u žbunovima od po više stabljika, na kojima je 50 - 100 žutih, radijalno simetričnih cvjetova istočkanih crnim točkicama. Listovi su svjetlo zeleni sa vidljivim svjetlijim poljima koja predstavljaju žlijezde sa uljem, zbog čega je biljka dobila pridjev perforatum - izbušena, rupičasta. 

 

Uzgoj

Prije klijanja, sjeme zahtjeva period mirovanja, koji se može skratiti pranjem, zagrijavanjem 10 ak minuta u vreloj vodi ili izlaganjem svjetlu. Namakanje sjemena u vodi preko noći povećava ukupnu klijavost te je preporučljiv predtretman. Biljka stvara brojno crno sjeme dugo oko 1 mm, smolastog terpentinskog mirisa. Sjeme ostaje jako dugo klijavo u tlu, neki podatci navode i do 50 godina. U suhim uvjetima nakon 5 godina klijavost je relativno velika i iznosi oko 94%, a skladištenjem u istom periodu u vodi čak 7%. 

Sijati se treba zimi, unutra, najmanje tri mjeseca prije zadnjih mrazeva. Sjeme ne pokriti sa više od 10 cm supstrata te ga održavati vlažnim ali ne mokrim dolijevajući vodu jednom tjedno u tanjurić.
Kalić sa sjemenom staviti u polusjenovito mjesto ( nikako u potpunu sjenu ) sa temperaturom 10 - 12 °C.
Kantarion sporo klija, i nakon neka dva do tri mjeseca će prve biljčice izniknuti. Kao i svaka mlada biljka, kantarion se presađuje najbolje nakon što se razviju drugi ili treći pravi listovi, u dobro drenirano tlo, tek nakon što su sve mogućnosti mrazeva prošle. Najbolje će rasti na osunčanom mjestu. Zgodno je izabrati takav položaj u vrtu jer u sjeni jako teško uspjeva i često vene. Svaka biljčica se može saditi nekih 15 ak centimetara u razmaku, ili pak nekoliko njih na jedno mjesto. Zalijevati je potrebno svakih 10 dana a za vrijeme jakih vrućina dva puta tjedno. U jesen smanjiti zalijevanje jer biljka ulazi u stadij mirovanja ili pak odumire.
Gnojidba je potrebna samo ako je tlo izrazito siromašno, i u minimalnim količinama. Najbolja su kompleksna gnojiva sa mikro i makro nutrijentima koja se primjenjuju najviše jednom mjesečno.

Preostali načini uzgoja su putem reznica stabljike ili dijeljenjem korijena na manje segmente, najbolje prije cvatnje kada se stabljika još nije stigla odrvenjeti u potpunosti. 

Sušenje i upotreba 

Bere se u vrijeme cvatnje, od sredine lipnja do kolovoza. Ubire se samo gornji dio zeleni biljke, jer se u cvjetovima i listovima nalazi najviše aktivnih tvari.
Nakon branja stabljike je dobro povezati u snopiće ne više od 5 stabljika te tako sušiti u sjeni s dobrom provjetrenošću. Sušenje traje 5 - 10 dana, nakon čega se cvjetovi i listovi odvajaju od stabljike, usitnjavaju na komadiće 3-5 mm i spremaju na suho i tamno mjesto. 

Čaj se priprema kao oparak, odnosno 1 žlica suhe biljke se prelije sa 3 dl kipuće vode, ostavi poklopljeno 20 - 30 minuta, procijedi i nezaslađeno pije. Preporuke o trajanju uzimanja čaja od dr. Katje Toplak Galle su 6 tjedana u kontinuitetu ujutro i navečer, posebice zimi. Utjecaj biljke je različit na ljude u smislu da će se nekome spavati od nje, netko će postati aktivniji, dok treći neće osjetiti značajniji trenutni utjecaj eventualno pojačni snovi. 

Klinička istraživanja su potvrdila utjecaj gospine trave na depresivna raspoloženja. Učinak na depresiju je rezultat složenih međudjelovanja sastojaka iz biljke od kojih u neki kolin, rutin, sitosterol, hipericin, pseudohipericin i hiperforin. Biljni je antidepresiv koji umanjuje osjećaj iscrpljenosti i bezvoljnosti. Pomaže kod problema sa spavanjem i neutemeljenih strahova. Kod velikih mentalnih naprezanja je način čuvanja zdravlja, jer dugotrajno izlaganje stresu ima negativnog učinka na mozak i posljedično cijelo tijelo. Hipericini djeluju na metaboličke puteve, primjerice inhibiraju osteoklaste - stanice koje razgrađuju kost a posebice su aktivne tijekom i poslije menopauze (9) - te se stoga preporuča ženama u menopauzi.
Zbog trijeslovina (tanina) čaj se također može koristiti za ispiranje kod upale desni, tupih ozljeda, i opekotina.

Od ostalih pripravaka  se mogu izraditi tinktura i ulje

Tinktura se priprema tako da se preko 20 grama suhe biljke prelije 100 ml 70% etilnog alkohola, ostavi stajati dva tjedna uz redovito mućkanje i procijedi kroz gazu. Koristi se 35 - 45 kapi na pola čaše vode ili na kockicu šećera ako je pregorko. Trajanje uzimanja je kao i za čaj.

Ulje se priprema tako da 10 ak grama blago povenulih cvjetova prelijemo sa 100 ml maslinova ulja. U bočici ne smije biti zraka da ne dođe do oksidacije ulja i spojeva iz kantariona, također dobro je da je bočica tamna. Stavi se na prozor  u periodu od 4 tjedna te se dobro promućka jednom dnevno. Ulje koje je sada porpimilo intenzivno crvenu boju procijedimo i dobro ocijedimo od cvjetova te spremimo u tamnu bočicu na hladno. Koristi se kod opekotina, ozeblina, ispucale kože i za masažu. 

Reference:

1. Chayka, K. 2006. Minnesota w1. Chayka, K. 2006. Minnesota wildflowers. Hypericum perforatum

2. Comes, R. D., V.F. Bruns, and A.D. Kelley. 1978. Longevity of certain weed and crop seeds in fresh water. Weed Sci. 26(4): 336-344.

3. Crompton, C. W., I.V. Hall, K.I.N. Jensen,, and P.D. Hilderbrand. 1988. The biology of Canadian weeds. Can. J. Plant Sci. 68(1): 149-162.

4. Foster,S., and J.A.Duke. 2000. Medicinal plants and herbs, of eastern and central North America. Peterson Field Guide. 2nd Edition. Houghton Mifflin. NY. p. 128-129.

5. Gleason, H.A., and A. Cronquist. 1963. Manual of vascular plants of northeastern United States and adjacent Canada. Van Nostrand Reinhold Company. New York, N.Y. Gonzalez, J.A., M.Garcia-

6. Barriuso, and F. Amich. 2010. Ethnobotanical study of medicinal plants traditionally used in the Arribes del Duero, western Spain. J. Ethn. 131: 343-355.

7. Moerman, D.E. 2003. Native American ethnobotany: A database of foods, drugs, dyes and fibers of Native American peoples, derived from plants University of Michigan, Dearborn.

8. http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0010782404003075

9. http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0006295214003529

10. dr Katja Toplak Galle, Hrvatsko ljekovito biljeildflowers. Hypericum perforatum

Jagoda (Fragaria L.)

Jagoda Fragaria L.

 

Najbolje jagode koje će te ikada imati priliku okusiti će doći iz vlastita vrta, jer jedino potpuno zrele jagode imaju bogat, aromatičan okus neusporediv s onima iz supermarketa. Sočne jagode koje se tope u ustima su još jedan razlog da ih zasadite sami. Kao jedno od prvih voća koje sazrijeva u proljeće, jagode su nutritivna bomba u svakom vrtu. Čvrsta mala biljka napreduje kada je zasađena u dobro pripremljenim redovima, ili ih pustite da se šire prema vrhu zida.

Životni ciklus jagode

Uspjeh s jagodama zahtijeva razumijevanje njihovog životnog ciklusa. Kao većina mnogogodišnjih biljaka, jagode venu u zimu te počinju snažno rasti u proljeće. Nakon što donese plod, mnoge sorte jagoda stvaraju vriježe sa malim biljkama na vrhu. Takve se biljke često ukorijene ispod matične biljke dok su još spojene za nju. Te sorte jagoda proizvode više ploda ako se odrežu vriježe.

Iscrpljene od proizvodnje ploda i potomstva, jagode obično uzmu godišnji odmor u drugoj polovici ljeta. Kada se drže čiste od korova i lagano zalijevaju, većina biljaka "roditelja" i njihovog potomstva se počne širiti i rasti ponovno u jesen. Iako se može činiti da jagode neće puno pridonijeti u rujnu, biljke su zauzete tijekom jesenskih mjeseci razvijanjem latentnih pupova koji će izrasti u cvijeće idućeg proljeća.

Uzgoj jagoda ne mora nužno značiti puno posla. U svim područjima, jagode mogu biti posađene na različitom tlu koje zahtjeva vrlo malo održavanja. Ukoliko se ne održavaju biljke neće proizvoditi toliko plodova kao one u kontroliranim uvjetima ali će ipak davati ukusne plodove svake godine.

Tlo, sadnja i njega

Temperatura
Jagoda izmrzava na temperaturi od -15 °C do -18 °C. Ako nema sniježnog pokrivača, osobito pri kraju zimskog razdoblja kada otopli, strada i na -5 °C do -7 °C. Cvijet jagode izmrzava na -2 °C. Tijekom vegetacije najbujniji porast je pri temperaturama od 20 - 24 °C (optimum 23 °C).

Voda
Uslijed nedostatka vlage u tlu, korijenov sistem se nedovoljno razvija u površinskom dijelu tla; ne formiraju se rašlje na stablu, uslijed čega se smanjuje bujnost i rodnost, a plodovi su sitni i nekvalitetni. S obzirom da se jagoda sadi u vrlo gusti sklop i ima veliku lisnu masu, tlo neophodno mora sadržavati 75 - 80 % vlage. Potrebno im je navodnjavanje početkom cvjetanja, tijekom zrenja i po završetku svih berbi.

Tlo
Najbolja su pjeskovito-ilovasta tla i tla bogata organskim tvarima (humusom). Tla moraju biti dovoljno duboka i drenirana. Najpovoljnija kiselost se kreće od pH 4,6 - 6,4. Loše predkulture za jagodu su grašak, rajčica, bijeli krumpir, repa i kukuruz jer svi dijele iste štetnike.

Mnoge vrste jagoda se vole širiti, te je najbolje ih držati u razmaku od 45cm. Postoje par vrsta kao što je Loran koje se manje šire te mogu biti sađene u razmaku od 15cm. Budite sigurni da posadite biljke tako da im je korijenje dobro pokriveno tlom, te da je središnji dio biljke izložen svjetlosti i svježem zraku. Zalijevajte ih redovito. Bilo koji tip malča od slame ili pokošene trave će zadržavati tlo vlažnim i biljku čistom. Obratite pažnju na biljke kada počnu cvjetati u rano proljeće, također cvijeće moraju posjetiti pčele i drugi kukci prije nego razviju plod. U toplo, sunčano vrijeme, jagode se pojavljuju otprilike 30 dana nakon što su cvjetovi oprašeni.

Rješavanje problema

Puževi često jedu jagode kada one dozrijevaju. Organski malčevi kao slama potiču puževe, pa gdje su puževi problem, plastični malč puno pomaže.
U ljetnim mjesecima, nekoliko gljivičnih bolesti uzrokuje tamne mrlje na listovima. Rezanje ili skraćivanje lišća jagode može pomoći kod nekih štetnika i bolesti. Daleko najgore štetočine jagoda su ptice. Da bi ste ih održali dalje od vaših jagoda, pokrijte biljke s laganom svjetlopropusnom mrežom kada bobice počnu sazrijevati.
Ponekad ploda može biti malo zbog vrućina i suša. Kada počnete zalijevati biljke te se vrijeme poboljša, novo voće bi trebalo biti normalne veličine.

Prikupljanje i skladištenje

Uberite jagode u jutarnjim satima, kada su plodovi hladni, te ih stavite u hladnjak. Prije nego ih počnete jesti ili kuhati isperite ih hladnom vodom. Višak jagoda možete zamrznuti, osušiti ili napraviti džem.

Ružmarin (Rosmarinus officinalis)

Naziv ružmarin potječe od latinskog ros (rosa) i marinus (more), odnosno "morska rosa", što govori da je za njegov rast vrlo povoljan povjetarac s mora, koji donosi vlagu.

Ružmarin je grmolika zimzelena biljka igličastih listova i krhkih svjetloplavih cvjetova. Igličasti listovi intenzivnog su mirisa, te pikantno ljutog, oporog i gorkog okusa. Koristi se za aromatiziranje povrća i mesnih jela. Ružmarin potiče cirkulaciju i tok krvi prema mozgu, te na taj način poboljšava koncentraciju i liječi glavobolju. Premda posvećen božici ljepote i ljubavi Afroditi, ružmarin nije samo simbol ljubavi. On je i simbol mudrosti koji osnažuje pamćenje.

Sjetva / sadnja ružmarina

Ružmarin klija nešto teže u odnosu na većinu biljaka, pa je dobro kupiti svježe sjeme i posijati ga u mjesecu travnju. Ipak, ni tada nemojte očekivati naglo klijanje. Puno veći uspjeh možete očekivati ako ružmarin sadite pomoću reznica. Reznice duljine oko 8 cm najbolje je uzeti s mladih grana u kasno proljeće. Odrezani dio reznice stavite u malu posudu ispunjenu kompostom. Posudu stavite u tanjurić s vodom kako bi kompost mogao povući vlagu.

Nakon što je kompost navlažen, smjestite posudu s ružmarinom pod staklenu teglu ili na pola prerezanu prozirnu plastičnu bocu. To će biljci osigurati toplinu. Nakon dva mjeseca, kad reznica ružmarina razvije korijenje, spremna je za presađivanje u zemlju. Ružmarin voli puno sunca, ali će tolerirati i malo hlada. Izdržljiva je biljka i otporniji je na mrazove od ostalih mediteranskih kultura. U hladnim predjelima voli rasti uz zidove koji gledaju na jug ili jugozapad. Ipak, mlade je biljke zimi poželjno unijeti u zatvoreno. Ako nakon mraza djeluje pomalo spaljeno, podrežite ga u proljeće sve do zdravih dijelova.

Ružmarin je višegodišnja biljka i može se uzgajati tijekom cijele godine. Ako je tlo vrlo nabijeno i teško, onda vam za bolju odvodnju može pomoći miješanje tla s određenom količinom pijeska.

Uzgoj ružmarina 

Kako je već navedeno ružmarin treba puno sunca i zaštitu od hladnih vjetrova. Potrebna mu je dobra drenaža i vapnenasto tlo. Može se uzgajati u posudama u zatvorenom na sunčanom mjestu, a preko ljeta ga se može ukopati u zemlju. Manje količine lišća mogu se brati cijele godine, ali većinu lišća treba skupiti prije cvatnje. Biljka se suši u hladu, a zbog jakog mirisa treba je držati u limenkama ili dobro zatvorenim vrećicama. Ako na lišće dospije vlaga ili jako direktno sunce ono gubi ljekovitost. 

Upotreba ružmarina

 List se dodaje raznim jelima od mesa, posebno janjetini i svinjetini. Također se dodaje pečenim krumpirima i biljnom maslacu. Cvijet se može kristalizirati za ukras. Kada se skinu listovi, stabljike ružmarina mogu se paliti na vatri ili roštilju za ugodan miris (i kao mirisni štapići!), a mogu se koristiti i kao štapići za roštilj. Sušeni listovi zadržavaju aromu i pogodni su za skladištenje.

Kupka od lišća potiče cirkulaciju, koristi se i u potpuriju. Grana je pogodan mirisni kostur za vjenčiće i girlande.

Potiče cirkulaciju i olakšava bolove povećavajući dotok krvi. Za bjeliju i mekšu kožu dobro ju je povremeno oprati čajem od ružmarina. Također, ružmarin pomaže korijenu kose da ojača, olakšava rast i jača kosu. U istom čaju dobro je umakati noge, pogotovo ako smo mu dodali nekoliko kapi eteričnog ružmarinovog ulja kako bi se manje znojile.

Ružmarin pomaže probavljanju masti. Koristi se u proizvodnji parfema i kao dodatak raznim mirisnim vodicama (10 grama narančina ulja, 10 grama limunske kiseline i dva grama ružmarinova ulja otopiti u 100 mililitra 90 postotnog alkohola!). U narodnoj medicini koristi se kod bolesti jetre, bubrega, srca i reume.

Eterično ulje ima tri do četiri kemotipa, od kojih je gotovo svaki dostupan na tržitu u nekom obliku. 

Potrebno je precizirati koji je kemotip eteričnog ulja u pitanju jer svaki ima različito djelovanje.

Kemotip 1,8 cineol koji raste u sjevernoj Africi je najbolji za poticanje periferne cirkulacije, i kao antiseptik te se koristi kod hladnih ruku i nogu, u masažama protiv celulita a inhalacijski je dobar za iskašljavanje.

Kemotip kamfor i kemotip  ß - mircen koji su karakteristični za Dalmaciju su toksični za unutarnju primjenu i koristi se isključivo kao analgetik kod reumatoidnog artritisa te bolnih mišića nakon tjelovježbe. Sastavni je dio krema i gelova u istima.

Kemotip verbenon/bornil acetat karakterističan za Korziku se uglavnom koristi u kozmetici za njegu kože, posebice mješovite i oštećene, razrijeđen u baznim hladnoprešanim uljima u koncentraciji do 4 kapi na 100 ml. Oralno se koristi kao sredstvo poticanja lučenja žuči. Inhalacijski je dobar mukolitik i razrijeđuje sluz u dišnom sustavu te olakšava iskašljavanje. Jedini se uzima oralno jer ostali mogu oštetiti jetru.