Kantarion ili gospina trava je višegodišnja biljka koja naraste do 1 metra visine, sa čvrstom i uspravnom stabljikom. Raste u žbunovima od po više stabljika, na kojima je 50 - 100 žutih, radijalno simetričnih cvjetova istočkanih crnim točkicama. Listovi su svjetlo zeleni sa vidljivim svjetlijim poljima koja predstavljaju žlijezde sa uljem, zbog čega je biljka dobila pridjev perforatum - izbušena, rupičasta. Uzgoj
Prije klijanja, sjeme zahtjeva period mirovanja, koji se može skratiti pranjem, zagrijavanjem 10 ak minuta u vreloj vodi ili izlaganjem svjetlu. Namakanje sjemena u vodi preko noći povećava ukupnu klijavost te je preporučljiv predtretman. Biljka stvara brojno crno sjeme dugo oko 1 mm, smolastog terpentinskog mirisa. Sjeme ostaje jako dugo klijavo u tlu, neki podatci navode i do 50 godina. U suhim uvjetima nakon 5 godina klijavost je relativno velika i iznosi oko 94%, a skladištenjem u istom periodu u vodi čak 7%.
Sijati se treba zimi, unutra, najmanje tri mjeseca prije zadnjih mrazeva. Sjeme ne pokriti sa više od 10 cm supstrata te ga održavati vlažnim ali ne mokrim dolijevajući vodu jednom tjedno u tanjurić.
Kalić sa sjemenom staviti u polusjenovito mjesto ( nikako u potpunu sjenu ) sa temperaturom 10 - 12 °C.
Kantarion sporo klija, i nakon neka dva do tri mjeseca će prve biljčice izniknuti. Kao i svaka mlada biljka, kantarion se presađuje najbolje nakon što se razviju drugi ili treći pravi listovi, u dobro drenirano tlo, tek nakon što su sve mogućnosti mrazeva prošle. Najbolje će rasti na osunčanom mjestu. Zgodno je izabrati takav položaj u vrtu jer u sjeni jako teško uspjeva i često vene. Svaka biljčica se može saditi nekih 15 ak centimetara u razmaku, ili pak nekoliko njih na jedno mjesto. Zalijevati je potrebno svakih 10 dana a za vrijeme jakih vrućina dva puta tjedno. U jesen smanjiti zalijevanje jer biljka ulazi u stadij mirovanja ili pak odumire.
Gnojidba je potrebna samo ako je tlo izrazito siromašno, i u minimalnim količinama. Najbolja su kompleksna gnojiva sa mikro i makro nutrijentima koja se primjenjuju najviše jednom mjesečno.
Preostali načini uzgoja su putem reznica stabljike ili dijeljenjem korijena na manje segmente, najbolje prije cvatnje kada se stabljika još nije stigla odrvenjeti u potpunosti.
Kalić sa sjemenom staviti u polusjenovito mjesto ( nikako u potpunu sjenu ) sa temperaturom 10 - 12 °C.
Kantarion sporo klija, i nakon neka dva do tri mjeseca će prve biljčice izniknuti. Kao i svaka mlada biljka, kantarion se presađuje najbolje nakon što se razviju drugi ili treći pravi listovi, u dobro drenirano tlo, tek nakon što su sve mogućnosti mrazeva prošle. Najbolje će rasti na osunčanom mjestu. Zgodno je izabrati takav položaj u vrtu jer u sjeni jako teško uspjeva i često vene. Svaka biljčica se može saditi nekih 15 ak centimetara u razmaku, ili pak nekoliko njih na jedno mjesto. Zalijevati je potrebno svakih 10 dana a za vrijeme jakih vrućina dva puta tjedno. U jesen smanjiti zalijevanje jer biljka ulazi u stadij mirovanja ili pak odumire.
Gnojidba je potrebna samo ako je tlo izrazito siromašno, i u minimalnim količinama. Najbolja su kompleksna gnojiva sa mikro i makro nutrijentima koja se primjenjuju najviše jednom mjesečno.
Preostali načini uzgoja su putem reznica stabljike ili dijeljenjem korijena na manje segmente, najbolje prije cvatnje kada se stabljika još nije stigla odrvenjeti u potpunosti.
Sušenje i upotreba
Bere se u vrijeme cvatnje, od sredine lipnja do kolovoza. Ubire se samo gornji dio zeleni biljke, jer se u cvjetovima i listovima nalazi najviše aktivnih tvari.
Nakon branja stabljike je dobro povezati u snopiće ne više od 5 stabljika te tako sušiti u sjeni s dobrom provjetrenošću. Sušenje traje 5 - 10 dana, nakon čega se cvjetovi i listovi odvajaju od stabljike, usitnjavaju na komadiće 3-5 mm i spremaju na suho i tamno mjesto.
Čaj se priprema kao oparak, odnosno 1 žlica suhe biljke se prelije sa 3 dl kipuće vode, ostavi poklopljeno 20 - 30 minuta, procijedi i nezaslađeno pije. Preporuke o trajanju uzimanja čaja od dr. Katje Toplak Galle su 6 tjedana u kontinuitetu ujutro i navečer, posebice zimi. Utjecaj biljke je različit na ljude u smislu da će se nekome spavati od nje, netko će postati aktivniji, dok treći neće osjetiti značajniji trenutni utjecaj eventualno pojačni snovi.
Klinička istraživanja su potvrdila utjecaj gospine trave na depresivna raspoloženja. Učinak na depresiju je rezultat složenih međudjelovanja sastojaka iz biljke od kojih u neki kolin, rutin, sitosterol, hipericin, pseudohipericin i hiperforin. Biljni je antidepresiv koji umanjuje osjećaj iscrpljenosti i bezvoljnosti. Pomaže kod problema sa spavanjem i neutemeljenih strahova. Kod velikih mentalnih naprezanja je način čuvanja zdravlja, jer dugotrajno izlaganje stresu ima negativnog učinka na mozak i posljedično cijelo tijelo. Hipericini djeluju na metaboličke puteve, primjerice inhibiraju osteoklaste - stanice koje razgrađuju kost a posebice su aktivne tijekom i poslije menopauze (9) - te se stoga preporuča ženama u menopauzi.
Zbog trijeslovina (tanina) čaj se također može koristiti za ispiranje kod upale desni, tupih ozljeda, i opekotina.
Od ostalih pripravaka se mogu izraditi tinktura i ulje
Tinktura se priprema tako da se preko 20 grama suhe biljke prelije 100 ml 70% etilnog alkohola, ostavi stajati dva tjedna uz redovito mućkanje i procijedi kroz gazu. Koristi se 35 - 45 kapi na pola čaše vode ili na kockicu šećera ako je pregorko. Trajanje uzimanja je kao i za čaj.
Ulje se priprema tako da 10 ak grama blago povenulih cvjetova prelijemo sa 100 ml maslinova ulja. U bočici ne smije biti zraka da ne dođe do oksidacije ulja i spojeva iz kantariona, također dobro je da je bočica tamna. Stavi se na prozor u periodu od 4 tjedna te se dobro promućka jednom dnevno. Ulje koje je sada porpimilo intenzivno crvenu boju procijedimo i dobro ocijedimo od cvjetova te spremimo u tamnu bočicu na hladno. Koristi se kod opekotina, ozeblina, ispucale kože i za masažu.
Reference:
1. Chayka, K. 2006. Minnesota w1. Chayka, K. 2006. Minnesota wildflowers. Hypericum perforatum
2. Comes, R. D., V.F. Bruns, and A.D. Kelley. 1978. Longevity of certain weed and crop seeds in fresh water. Weed Sci. 26(4): 336-344.
3. Crompton, C. W., I.V. Hall, K.I.N. Jensen,, and P.D. Hilderbrand. 1988. The biology of Canadian weeds. Can. J. Plant Sci. 68(1): 149-162.
4. Foster,S., and J.A.Duke. 2000. Medicinal plants and herbs, of eastern and central North America. Peterson Field Guide. 2nd Edition. Houghton Mifflin. NY. p. 128-129.
5. Gleason, H.A., and A. Cronquist. 1963. Manual of vascular plants of northeastern United States and adjacent Canada. Van Nostrand Reinhold Company. New York, N.Y. Gonzalez, J.A., M.Garcia-
6. Barriuso, and F. Amich. 2010. Ethnobotanical study of medicinal plants traditionally used in the Arribes del Duero, western Spain. J. Ethn. 131: 343-355.
7. Moerman, D.E. 2003. Native American ethnobotany: A database of foods, drugs, dyes and fibers of Native American peoples, derived from plants University of Michigan, Dearborn.
8. http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0010782404003075
9. http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0006295214003529
10. dr Katja Toplak Galle, Hrvatsko ljekovito biljeildflowers. Hypericum perforatum
Sušenje i upotreba
Bere se u vrijeme cvatnje, od sredine lipnja do kolovoza. Ubire se samo gornji dio zeleni biljke, jer se u cvjetovima i listovima nalazi najviše aktivnih tvari.
Nakon branja stabljike je dobro povezati u snopiće ne više od 5 stabljika te tako sušiti u sjeni s dobrom provjetrenošću. Sušenje traje 5 - 10 dana, nakon čega se cvjetovi i listovi odvajaju od stabljike, usitnjavaju na komadiće 3-5 mm i spremaju na suho i tamno mjesto.
Nakon branja stabljike je dobro povezati u snopiće ne više od 5 stabljika te tako sušiti u sjeni s dobrom provjetrenošću. Sušenje traje 5 - 10 dana, nakon čega se cvjetovi i listovi odvajaju od stabljike, usitnjavaju na komadiće 3-5 mm i spremaju na suho i tamno mjesto.
Čaj se priprema kao oparak, odnosno 1 žlica suhe biljke se prelije sa 3 dl kipuće vode, ostavi poklopljeno 20 - 30 minuta, procijedi i nezaslađeno pije. Preporuke o trajanju uzimanja čaja od dr. Katje Toplak Galle su 6 tjedana u kontinuitetu ujutro i navečer, posebice zimi. Utjecaj biljke je različit na ljude u smislu da će se nekome spavati od nje, netko će postati aktivniji, dok treći neće osjetiti značajniji trenutni utjecaj eventualno pojačni snovi.
Klinička istraživanja su potvrdila utjecaj gospine trave na depresivna raspoloženja. Učinak na depresiju je rezultat složenih međudjelovanja sastojaka iz biljke od kojih u neki kolin, rutin, sitosterol, hipericin, pseudohipericin i hiperforin. Biljni je antidepresiv koji umanjuje osjećaj iscrpljenosti i bezvoljnosti. Pomaže kod problema sa spavanjem i neutemeljenih strahova. Kod velikih mentalnih naprezanja je način čuvanja zdravlja, jer dugotrajno izlaganje stresu ima negativnog učinka na mozak i posljedično cijelo tijelo. Hipericini djeluju na metaboličke puteve, primjerice inhibiraju osteoklaste - stanice koje razgrađuju kost a posebice su aktivne tijekom i poslije menopauze (9) - te se stoga preporuča ženama u menopauzi.
Zbog trijeslovina (tanina) čaj se također može koristiti za ispiranje kod upale desni, tupih ozljeda, i opekotina.
Zbog trijeslovina (tanina) čaj se također može koristiti za ispiranje kod upale desni, tupih ozljeda, i opekotina.
Od ostalih pripravaka se mogu izraditi tinktura i ulje
Tinktura se priprema tako da se preko 20 grama suhe biljke prelije 100 ml 70% etilnog alkohola, ostavi stajati dva tjedna uz redovito mućkanje i procijedi kroz gazu. Koristi se 35 - 45 kapi na pola čaše vode ili na kockicu šećera ako je pregorko. Trajanje uzimanja je kao i za čaj.
Ulje se priprema tako da 10 ak grama blago povenulih cvjetova prelijemo sa 100 ml maslinova ulja. U bočici ne smije biti zraka da ne dođe do oksidacije ulja i spojeva iz kantariona, također dobro je da je bočica tamna. Stavi se na prozor u periodu od 4 tjedna te se dobro promućka jednom dnevno. Ulje koje je sada porpimilo intenzivno crvenu boju procijedimo i dobro ocijedimo od cvjetova te spremimo u tamnu bočicu na hladno. Koristi se kod opekotina, ozeblina, ispucale kože i za masažu.
Reference:
1. Chayka, K. 2006. Minnesota w1. Chayka, K. 2006. Minnesota wildflowers. Hypericum perforatum
2. Comes, R. D., V.F. Bruns, and A.D. Kelley. 1978. Longevity of certain weed and crop seeds in fresh water. Weed Sci. 26(4): 336-344.
3. Crompton, C. W., I.V. Hall, K.I.N. Jensen,, and P.D. Hilderbrand. 1988. The biology of Canadian weeds. Can. J. Plant Sci. 68(1): 149-162.
4. Foster,S., and J.A.Duke. 2000. Medicinal plants and herbs, of eastern and central North America. Peterson Field Guide. 2nd Edition. Houghton Mifflin. NY. p. 128-129.
5. Gleason, H.A., and A. Cronquist. 1963. Manual of vascular plants of northeastern United States and adjacent Canada. Van Nostrand Reinhold Company. New York, N.Y. Gonzalez, J.A., M.Garcia-
6. Barriuso, and F. Amich. 2010. Ethnobotanical study of medicinal plants traditionally used in the Arribes del Duero, western Spain. J. Ethn. 131: 343-355.
7. Moerman, D.E. 2003. Native American ethnobotany: A database of foods, drugs, dyes and fibers of Native American peoples, derived from plants University of Michigan, Dearborn.
8. http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0010782404003075
9. http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0006295214003529
10. dr Katja Toplak Galle, Hrvatsko ljekovito biljeildflowers. Hypericum perforatum
2. Comes, R. D., V.F. Bruns, and A.D. Kelley. 1978. Longevity of certain weed and crop seeds in fresh water. Weed Sci. 26(4): 336-344.
3. Crompton, C. W., I.V. Hall, K.I.N. Jensen,, and P.D. Hilderbrand. 1988. The biology of Canadian weeds. Can. J. Plant Sci. 68(1): 149-162.
4. Foster,S., and J.A.Duke. 2000. Medicinal plants and herbs, of eastern and central North America. Peterson Field Guide. 2nd Edition. Houghton Mifflin. NY. p. 128-129.
5. Gleason, H.A., and A. Cronquist. 1963. Manual of vascular plants of northeastern United States and adjacent Canada. Van Nostrand Reinhold Company. New York, N.Y. Gonzalez, J.A., M.Garcia-
6. Barriuso, and F. Amich. 2010. Ethnobotanical study of medicinal plants traditionally used in the Arribes del Duero, western Spain. J. Ethn. 131: 343-355.
7. Moerman, D.E. 2003. Native American ethnobotany: A database of foods, drugs, dyes and fibers of Native American peoples, derived from plants University of Michigan, Dearborn.
8. http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0010782404003075
9. http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0006295214003529
10. dr Katja Toplak Galle, Hrvatsko ljekovito biljeildflowers. Hypericum perforatum
Nema komentara:
Objavi komentar