Ružmarin (Rosmarinus officinalis)

Naziv ružmarin potječe od latinskog ros (rosa) i marinus (more), odnosno "morska rosa", što govori da je za njegov rast vrlo povoljan povjetarac s mora, koji donosi vlagu.

Ružmarin je grmolika zimzelena biljka igličastih listova i krhkih svjetloplavih cvjetova. Igličasti listovi intenzivnog su mirisa, te pikantno ljutog, oporog i gorkog okusa. Koristi se za aromatiziranje povrća i mesnih jela. Ružmarin potiče cirkulaciju i tok krvi prema mozgu, te na taj način poboljšava koncentraciju i liječi glavobolju. Premda posvećen božici ljepote i ljubavi Afroditi, ružmarin nije samo simbol ljubavi. On je i simbol mudrosti koji osnažuje pamćenje.

Sjetva / sadnja ružmarina

Ružmarin klija nešto teže u odnosu na većinu biljaka, pa je dobro kupiti svježe sjeme i posijati ga u mjesecu travnju. Ipak, ni tada nemojte očekivati naglo klijanje. Puno veći uspjeh možete očekivati ako ružmarin sadite pomoću reznica. Reznice duljine oko 8 cm najbolje je uzeti s mladih grana u kasno proljeće. Odrezani dio reznice stavite u malu posudu ispunjenu kompostom. Posudu stavite u tanjurić s vodom kako bi kompost mogao povući vlagu.

Nakon što je kompost navlažen, smjestite posudu s ružmarinom pod staklenu teglu ili na pola prerezanu prozirnu plastičnu bocu. To će biljci osigurati toplinu. Nakon dva mjeseca, kad reznica ružmarina razvije korijenje, spremna je za presađivanje u zemlju. Ružmarin voli puno sunca, ali će tolerirati i malo hlada. Izdržljiva je biljka i otporniji je na mrazove od ostalih mediteranskih kultura. U hladnim predjelima voli rasti uz zidove koji gledaju na jug ili jugozapad. Ipak, mlade je biljke zimi poželjno unijeti u zatvoreno. Ako nakon mraza djeluje pomalo spaljeno, podrežite ga u proljeće sve do zdravih dijelova.

Ružmarin je višegodišnja biljka i može se uzgajati tijekom cijele godine. Ako je tlo vrlo nabijeno i teško, onda vam za bolju odvodnju može pomoći miješanje tla s određenom količinom pijeska.

Uzgoj ružmarina 

Kako je već navedeno ružmarin treba puno sunca i zaštitu od hladnih vjetrova. Potrebna mu je dobra drenaža i vapnenasto tlo. Može se uzgajati u posudama u zatvorenom na sunčanom mjestu, a preko ljeta ga se može ukopati u zemlju. Manje količine lišća mogu se brati cijele godine, ali većinu lišća treba skupiti prije cvatnje. Biljka se suši u hladu, a zbog jakog mirisa treba je držati u limenkama ili dobro zatvorenim vrećicama. Ako na lišće dospije vlaga ili jako direktno sunce ono gubi ljekovitost. 

Upotreba ružmarina

 List se dodaje raznim jelima od mesa, posebno janjetini i svinjetini. Također se dodaje pečenim krumpirima i biljnom maslacu. Cvijet se može kristalizirati za ukras. Kada se skinu listovi, stabljike ružmarina mogu se paliti na vatri ili roštilju za ugodan miris (i kao mirisni štapići!), a mogu se koristiti i kao štapići za roštilj. Sušeni listovi zadržavaju aromu i pogodni su za skladištenje.

Kupka od lišća potiče cirkulaciju, koristi se i u potpuriju. Grana je pogodan mirisni kostur za vjenčiće i girlande.

Potiče cirkulaciju i olakšava bolove povećavajući dotok krvi. Za bjeliju i mekšu kožu dobro ju je povremeno oprati čajem od ružmarina. Također, ružmarin pomaže korijenu kose da ojača, olakšava rast i jača kosu. U istom čaju dobro je umakati noge, pogotovo ako smo mu dodali nekoliko kapi eteričnog ružmarinovog ulja kako bi se manje znojile.

Ružmarin pomaže probavljanju masti. Koristi se u proizvodnji parfema i kao dodatak raznim mirisnim vodicama (10 grama narančina ulja, 10 grama limunske kiseline i dva grama ružmarinova ulja otopiti u 100 mililitra 90 postotnog alkohola!). U narodnoj medicini koristi se kod bolesti jetre, bubrega, srca i reume.

Eterično ulje ima tri do četiri kemotipa, od kojih je gotovo svaki dostupan na tržitu u nekom obliku. 

Potrebno je precizirati koji je kemotip eteričnog ulja u pitanju jer svaki ima različito djelovanje.

Kemotip 1,8 cineol koji raste u sjevernoj Africi je najbolji za poticanje periferne cirkulacije, i kao antiseptik te se koristi kod hladnih ruku i nogu, u masažama protiv celulita a inhalacijski je dobar za iskašljavanje.

Kemotip kamfor i kemotip  ß - mircen koji su karakteristični za Dalmaciju su toksični za unutarnju primjenu i koristi se isključivo kao analgetik kod reumatoidnog artritisa te bolnih mišića nakon tjelovježbe. Sastavni je dio krema i gelova u istima.

Kemotip verbenon/bornil acetat karakterističan za Korziku se uglavnom koristi u kozmetici za njegu kože, posebice mješovite i oštećene, razrijeđen u baznim hladnoprešanim uljima u koncentraciji do 4 kapi na 100 ml. Oralno se koristi kao sredstvo poticanja lučenja žuči. Inhalacijski je dobar mukolitik i razrijeđuje sluz u dišnom sustavu te olakšava iskašljavanje. Jedini se uzima oralno jer ostali mogu oštetiti jetru.